16.12.2007., nedjelja

Šest mjeseci i četiri dana nakon

što napisah posljednji post eto me opet otvorih blog.hr.
I bez ikakvoga suzdržavanja reći ću zašto.
Jednostavno je, rečeno mi je da me se čita, pola godine nakon, i to u Bosni.
Pozdrav svima...I'm still here, in Hangzhou, China.
- 06:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.04.2007., četvrtak

Hangzhou 12.04.2007., 21.50

K kao klimatizirano

I dalje me iznenadjuje, i dalje ju otkrivam i sve mi se vise čini da ćemo zaista uvijek ostati stranci, tj. ja ću uvijek biti lao wai.
Miriše ljeto već, topla je večer vani, nakon jednog od onih prvih vrućih dana nakon par dana kiše. Bilo je vruće toliko da je bočica vode obavezna u rukama.
Volim ove tople večeri, i šetnju po gradu koji se gasi oko devet navečer. Tada oni najuporniji i najzakačeniji odlaze sa posla. Zatvaraju velike prodajne centre od kojih su najvećim dijelom specijalizirani za mobitele.
I nevjerovatno je to da svi prodaju istu robu i da je vrlo rijetko među stotinama pronaći prodavača koji zna šta prodaje. Na kraju je to provedenih sat vremena u izljevanju iz šupljeg u prazno. Naravno bez potrebite informacije. Sigurno je to i do jezika ali mislim da kinezi isto ne dobivaju informaciju u dućanu već na ulici. Sa njihovim se proizvodima nikad ne zna, stoga je najpouzdanije ići po preporuci. Zato i mogu neprestano razgovarati.

Imaju sve, ..., dobro ne baš sve, kao dobro vino, pivo, sir i maslinovo ulje, ali imaju prometne petlje na pet nivoa, puno neispunjenog izgrađenog prostora, duge nokte, pljuvače, svirače, kaligrafe i pjesnike, velike neone, kapitalizam, komunizam, demokraciju, socijalizam i još izama kao taoizam (to su većinom izgubili), budizam, hinduizam, konfucionizam, lizam i mizam su se odselili...imaju taksije i otvorene dućane cijelu noć, čajane sa crvenim lampionima na vratima, bicikictičke staze, magnetni super ultra brzi vlak, jeftinu radnu snagu, ljude koji ne misle, tvornice, kuhare, farmere, bogataše, siromahe, porše, i maseratti i trolejbuse i buseve i podzemnu (ne još ali napravit će je po planu u tri godine)....
Određena linija autobusa ima brojnu oznaku ispred koje ponekad stoji slovo K. Uglavnom idu jedan iza drugoga, onaj bez K i potom onaj sa K. K znači klimatizirano.
Klime su počele raditi na trolejbusevima. Danas je K159 zaista bio bučan.
Moglo ga se cuti jer je Wen san Lu bio gotovo prazan. Da, dolazi vruće, sparno i vlažno Hangzhouovsko ljeto.
Hoćemo li uvijek ostati stranci?
Malo šire ali opet u malom provincijskom šestmilijunskom gradu...Politika jednog djeteta.... Prisutna preko trideset godina.
Zaustavila se stopa rasta ali populacija se i dalje povećava.
Ako netko zaželi znati šta znači politika jednog djeteta može otići u Žensku Ginekološku bolinicu na odjel Day surgery ili u prevodu Chinglisha, dnevna kirurgija, Sheng Fu Bao, najbolje bolinica u HZ kažu....
Boravak u čekaoni manje od pola sata je dovoljno. Kada još dobijete naknadnu priču jedne Laowai koja je bila iza vrata slika se instant upotpuni.
Za abortus u Kini ne treba platiti puno novaca, svega 170 kuna. Ženama se ne daje nikakav anestetik. Nema privatnosti već se sve odvija u jednoj prostoriji gdje žene u redovima sjede polugole. U operacionoj sali su istovremeno tri žene i ako ste laowai onda vam daju privilegiranu stolicu koja se nalazi u sali točno nasuprot njih, pa se tamo pripremate. Ispod opreacijske stolice, točno ispod raskrečenih nogu se nalazi kanta za smeće koja se ne prazni između dolaska pacjentica.
Vani čekaju muževi, dečki, prijateljice, mame, ujne, strine, bake i naguravaju se na mala vrata kroz koja bi pacjentice sa operacije trebale izaći. No ne puštaju ih da prođu ako nisu njihove stoga se one nakon struganja maternice još moraju prostrugati kroz masu koja krči vrata. Iako je sestra osamstdvdesetitri puta zamolila da se maknu nitko to nije učinio niti je ona promijenila ton glasa osamstodvadesetičetvrti put.
Dolaze preplašene i pomalo izgubljene, uglavnom one sa muževima, one sa prijateljicama su samouvjerene i čvrste, one sa mamama su mekane i blage, one koje su same pomalo su ogorčene i tužne. Ulaze unutra i nestaju iza vrata ostavljajući one gore navedene da pokušaju zamisliit, iako znaju da je nemoguće, kroz šta one sad idu proći. Uglavnom izlaze blijede, zgrčene i pokušavaju stisnutim nogama maknuti taj osjećaj i smanjiti krvarenje.
Nakon operacije odlaze u drugu sobu gdje se odmaraju ali kako nemaju dovoljno mjesta onda dijele krevet, dvije na jedan, širine 60 cm.
Svi nekontrolirano gledaju u njihove trbuhe.

K kao kontemplacija.
Imaju i zepelin koji je danas letio iznad jezera XiHu.
Z kao zeppelin.

- 15:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.09.2006., utorak

terakota warior 2

http://www.sueddeutsche.de/panorama/artikel/284/86198/
http://www.chinadaily.com.cn/china/2006-09/17/content_690815.htm

http://www.brouwer-edition.com/index_wendel.php
- 04:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Terakota warior

Pablo je prekjucer u Xianu izveo jos jedan atack na sistem.
Obukao se u terakota wariora i pridruzio se mrtvima u mimohodu.
Naime predani kinezi prekinuli su njegovu akciju za svega dvije
minute. No on je tako postao poznat u cijeloj Kini i Njemackoj.
Hvala Pablo
- 04:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

Hangzhou 06/09/07

Stigoh
- 04:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.07.2006., srijeda

U PARIZU jedem KROASAN Pariz 12/07/06

Znam da uvijek put nanese tamo gdje treba,na putu sa kraja svijeta zaustavilo me u Parizu...
Nije mi bila namjera ali pobrinuo se svemir i za to,na CDG-u nije tesko promasiti let i nisam bila jedini putnik bez kojega je avion za Zagreb jednostavno otisao.
Dragi ljudi docekali su me u svojem pariskom prebivalistu i sada ga udisem,
Pariz, Evropu...svjezinu, ljepotu...
I jedem ga...
Nakon KIne mirise tako svjeze, pjeva blago, cuti fino fino...
Uplovila sam mirno i krasna je i ova luka...
Doci cu uskoro
- 14:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.06.2006., utorak

PRIMI mi JEDRA Hangzhou 27/06/06 22:10

Kao mala sam zeljela biti mornar kada odrastem. Privlacila me misao o novim lukama. Pionire sam crtala na brodovima i to ne samo na Galebu. Nakon nekog vremena sam shvatila da su rijetki oni mornari koji se stalno bude u novim lukama, ostali su oni koji se vracaju onima koje su samo prvi put bile potpuno nove.
Obozavam osjecaj potpuno novog i nepoznatog. Trenutak je to za mene potpune slobode. Sve je moguce. Dopusteno je sa punom vjerom ne znati. Tada i samo tada svaki je detalj apsolutno bitan i apsolutno nebitan u isto vrijeme. Ti trenutci strasti brzo nestanu, samo nekada postoje duzi periodi kada je moguce ne znati i biti slobodan sebe.
Kada sam dolazila u ovu zemlju nisam zeljela biti upucena. Nisam zeljela citati, nauciti nekoliko rijeci, nista...htjedoh ostaviti prazno. Znala sam da je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, da ima fascinantno brz ekonomski rast i da je grad u kojem cu zivjeti na jezeru. U trenutku izlaska sa aerodroma otvorio se fascinantan svijet iznutra i izvana. Ta magija je potrajala otprilike dva mjeseca. Onda je sve postalo pomalo poznato.
Stvari me uglavnom prestanu zanimati kada dosegnu odredjeni stupanj poznatosti. Naravno postoje i ona nekolicina koja sa svakom poznatoscu otvara nebrojeno puno novih luka. Emocionalni dozivljaj mene i ove zemlje, Azije, Dalekog istoka otvoriti ce jos mnogo mnogo...Cak me i budisticki hram Jingshan na vrhu jednog nedalekog brda u kojem sam provela vikend posjetio na brod. Zidovima ogradjen prostor, odredjeni broj potrebite posade mornara i casnika, dnevna rutina, ista hrana...U pet popodne vrata se zatvaraju za posjetitelje, baca se sidro. Na brodu ostaje samo posada koja noci na laganim valovima vjetra u bambusovoj sumi u drustvu duhova koji ne mogu ili ne zele sa ovoga svijeta.
Ja sam bila jedna od tri koje su pokupili u moru i pruzili utociste. Nasli su nas na vrijeme jer nam je cunka vec dobrano pocela pustati vodu. Zivjela sam u ritmu redovnika koji po naputku bogova kroz odricanje od ovozemaljskih uzitaka plove u vjecno mirno more gdje luke cak i ne postoje. Nisu potrebne. Rijetki su medju njima koji to zele, vecina ih je koji nemaju drugi izbor. Nakon dva dana pristali smo u luku gdje smo se mogli iskrcati, a bilo je i vrijeme jer je nase prisustvo uzburkalo njihovo duhovno more. Osobito onih koji nisu tamo po zelji.
Nikada nisam voljela planirati sa rezultatom, uglavnom to i svjesno izbjegavam. Nadam se da ce to biti neka nova luka, na putu ili cilju, ca god... No sada postoji plan za vrlo mi blisku buducnost. Vracam se tamo odakle sam dosla ovdje. Pitam se hocu li naci nove luke tamo!?
Neke nove, jos nevidjene...da li je moguce? Dugo je vrijeme proslo, a i prvi je put povratka.
Vracam se Kvarneru tebi, Dalmacijo, Zagrebe...uskoro i na kratko...a onda ce opet pozvati koja nova luka dalekog istoka...Hoce li biti nova?
Vrijeme je istina, treba cunku reparirat, potrosila se...a za to vrijeme malo cu veslat na braceri ili upalit pentu na istranki...
heeelllooo....zai jian
- 15:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.06.2006., utorak

koliko unutra toliko vani

a sta je sve uslo...
-jedem rizu kao da mi je kruh
-znoj mi smrdi po tofuu i skora da mi se miris vise ne razlikuje od kineza
-vise nego normalno je na krizanju dviju cetverotracnih ulica zalomit polukruzno skretanje na bajsi i u slalomu izbjeci bilo kakvo usporavanje a nedajboze zaustavljanje
-stajati vrlo blizu sugovorniku je obavezno da se ne bi uvrijedio
-glupi azijski smjesak na licu uvijek je dobrodoslo rijesenje u kriznim situacijama
-biti konstantno okruzena abnormalnim kolicinama ljudi sa krasnim kosim ocima koje kao rijeke teku bilo gdje i svugdje
-kiseli mirisi i smardovi za dobro jutro
-desetci razlicitih jezika za dobar dan
-starac ratnik mudrac za svako dobro
-normalno ocekivati nerazumijevanje
-ne biti na koncertu vise od tristo dana
-ne pojesti blitvu isto toliko
-piti pivo od trideset yuana u bircu
-uzivati u Sino popu
-otkrivati nove znakove po fasadama i reklamama
-bez brige ostati bilo gdje u bilo koje doba dana ili noci jer znas da je taxi sluzba uvijek tu
-bez brige ostati bez cigara jer ih na svakom koraku mozes kupit bilo gdje i bilo kad
ici u kupovinu nedjeljom, ne u supergigamarket, vec bilo gdje jer sve radi svaki dan
-gledati ljude u frizerskim salonima u dva ujutro
-cuti srkanje nudli u sest ujutro
-pozdravljati sa jes' jeo?
-upoznati Dream, Matrixa i Life
-bjezati od stranaca/bijelaca jer su ruzni
-satima traziti mjesto za meditaciju gdje nema ljudi
-putovati vlakovima
-buditi se u novim gradovima
-zuditi za plavom bojom kvarnera i mirisom soli
-zivjeti na bicikli
-ici na predavanje u pidjami
-skakati na tiananmanu odzdravljati Mau
-kupovati extra skupi nazvali ga sir
-a i jesti neslani nazvali ga kruh
-svugdje i stalno biti pracen stotinama blejecih pogleda
-slusati lao wai ili heeeeellloooo vise kao pjesmu
-ne moci hodati po travi
-pusiti i jesti i oblaciti se jeftino
-ne voziti auto
-zaspati na klupi zajedno sa njima u jedan popodne
-mjesati jezike u umoru i zbunjenosti
-koristiti windowse na kineskom
-gurati se preko reda
-biti pod kisom dva mjeseca uzastopno
-ponovo nauciti trcati
-cuti kako ti prijatelji koji nisu pjevali propjevaju
-apsolutno se prepustiti neizvjesnom
...

a sta ce izac, rti se vrti... i zemlja se isto vrti cini mi se jos uvijek...

- 02:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.06.2006., nedjelja

WoZaiZhongGuo Hangzhou 06/06/04 14:21

Jos sam u Kini...
Wo zai zhongguo 1:1...
jos uvijek, jos malo pa opet...
rad izlozen na izlozbi internacionalnih studenata akademije u muzeju u nanshan ulici neocekivano je dobio vise nego dobre kritike, iako je stvaralastvo ovdje orijentirano tradicionalnom kineskom slikarstvu i kaligrafiji, sa vrlo akademskim pristupom savladavanja i perfekcionistickog razvijanja tehnike koncept ja u kini 1:1 izazvao je brojne reakcije...

1:1 kina i ja se slazemo mozda bolje nego ikad...svadimo se tu i tamo ali samo tu i tamo...
1:1 kina se slaze sa sobom jer mora
1:1 drugi se slazu sa kinom jer moraju
1:1 zapadnjaci se slazu sa kinom jer apsolutno nigdje ne mogu biti tretirani kao u kini

- 08:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.05.2006., srijeda

aLL tHat Jazz Hangzhou 06/05/17

Prijatelji su otisli dalje istrazivat ovu potrosenu zemlju, ja sam se razbolila te se navukla na kinesku tradicionalnu medicinu i akupunkturu...kisna sezona se nastavlja i uopce nije ugodna...
Od svih tih uhodanih stvari tj. "kolotecine" ovoga zivota u staroj zemlji postoji jos jedna neizostavna. To su skoro redoviti posjeti JZ clubu u Nanshan lu ulici utorkom. Zna se desiti neko dobro gostovanje ali jucerasnje je zaista bilo nenadmasno. Jazz koji rastavlja misice od kosti, jazz koji zna istinu, jazz s kojim se moram podjetiti da disem...da kao pod vodom cca. trideset metara... bio je to:

royal hartigan, a percussionist, has studied and performed the musics of Asia, Africa, the Middle East, Europe, and the Americas, including indigenous West African drumming, dance, song, and highlife, Turkish bendir frame drum, Japanese taiko drumming, Philippine kulintang gong and drum ensemble, Chinese Beijing, Cantonese, and Kunqu opera percussion, South Indian solkattu rhythms, Korean Nong Ak gong and drum ensemble, Javanese and Sumatran gamelan, Gaelic bodhran, Cambodian sampho drumming, Vietnamese clapper percussion, Native American drumming, Dominican merengue, Brazilian samba, European symphony, and African American blues, gospel, funk, hip-hop, and jazz traditions.

i njegov band Blood Drum Spirit.
- 05:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv